, ,
Slobodan Gluscevic, Podgorica, Montenegro.

English text below. Be multicultural, please.

:

Želio bih objasniti značenje elemenata svoga grba.
Kao dijete sam volio istraživati prirodu a mjesta na koja sam bio označavao sam sa dva egipatska hijeroglifa koji su zapravo prestavljali nojevo pero, prekrižena u obliku X. Za svoj znak sam izabrao životinju pčelu koja je prvo pravila med i drugo imala žaoku kojom je mogla bolno ubosti. Dok sam bio u II razredu osnovne neđe u novinama (najsigurnije Politikin Zabavnik), pročitam da su pčelu zauzeli kraljevi Francuske i da pčela ne može više da bude ničiji znak nego njihov. Tad još nijesam znao ništo o heraldici. Onda sam izabrao osu koja je još bila crno-žute boje te sam tako i te dvije boje počeo koristiti kao svoje. No nešto mi tu nije ležalo jer osa ne pravi med i umije da ubije ljude, upravo je tad neko dijete iz moje škole i umrlo od alergijskog šoka kad ga je iźela osa. Uporedo sam istraživao mrave i oni su me oduševili svojim ponašanjem i izgledom. Tako osu zamjenih mravom no kako ga je bilo teško crtati smislio sam uprošćeni znak. I tu me gospodin Grujić iznenadio kad je na obrazu kacige moga grba napravio sličan znak, a da o tome nijesmo riječ prozborili tokom konsultacija. Moj znak je bio sličan slovu Y sa tri vodoravne crtice preko uspravne grane i malim kružićem na tački spajanja tri grane. Tek dosta kasnije dok sam istraživao taksonomiju životinja otkrijem da su mravi zapravo ose koje su odbacile krila. Kod mrava me prvo oduševio njihov način međusobnog saobraćanja đe ne postoji laži i prevale, takođe me fascinirala besprimjerna hrabrost mrava jer svaki mrav bez obzira na veličinu i trenutni posao bez trunke odlaganja sa nezmjernom hrabrošću napada neprijatelja bez obzira na njegovu veličinu ne mareći za svoj život. Na taj način sam decenijama koristio svoje tajne znakove paunova pera prekrižena i mrava, sve u crnoj boji na žutoj pozadini.
Kasnije kroz svoj fizički i duhovni razvoj uvijek sam nailazio na ovih pet znakova: pera noja, kosi krst, mrav, žuta i crna boja. Kad sam počeo izučavati heraldiku poželio sam i sam svoj grb tako da sam od ovih pet elemenata pravio razne kombinacije upoređujući i njihovo simbolično značenje i estetski doživljaj. Na kraju sam se odlučio za jednu od kompozicija koju su do savršenstva doveli gospoda Jovanović i Grujić zahvaljujući svojem besprijekornom poznavanju heraldike i umjetnosti. Na kraju poslije višedecenijskog korišćenja osnovnih elemenata, dužim smišljanjem i nesebičnoj pomoći priznatih stručnjaka u svojoim djelatnostima, dobijem grb na zlatnom štitu sa crnim kosim krstom i ista četiri mrava između krakova krsta, plašt i pletenica zlata i crna, krijesta tri pera nojeva zlatno između crnih.
Simbolično značenje je sljedeće:
Nesebična predanost i upornost u postizanju zadatih ciljeva bez obzira na teškoće i snage kojima se raspolaže. Glavni cilj je uvijek borba za istinu i pravdu. Da bi se izdržalo i uspjelo u tom teškom poduhvatu oslanjam se na pomoć neshvatljivog Tvorca svog univerzuma, koji sigurno nagrađuje svoje pregaoce. Tako bi otprilike bio pročitan moj grb. Dvoumio sam se za moto dali staviti pregaocu Bog širi mahove ali budući da se ta mudra narodna izreka može pročitati iz grba odlučio sam se za dva glavna cilja istinu i pravdu.

Jedno vrijeme sam se zanosio idejom da u grb postavim i bogatu ratnu prošlost svoje familije budući da su mi svi preci učestvovali u svim ratovima koji su se vodili na ovim našim prostorima a i sam sam učestvovao u zadnjim ratovima, o čemu svjedoče razne medalje i čak nekoliko ordena (od kralja Crne Gore i Jugoslavije do socijalističkih vlasti i ovih malih državica) kao potvrda pošteno odrađenog posla, ali u krvoproliću ne vidim ništo čime bi se trebalo ponositi.

Još jednom da napomenem da su me gospoda Jovanović i Grujić ne jednom iznenadili s kolikom su lakoćom uspijevali  riješiti, za mene, teške nedoumice, dajući besprijekorna elegantna i prirodna rješenja.

. . 2010.

 

Heres what the Armiger himself has to say about his armorial bearings:

As a child I loved exploring nature and the places I had visited I marked with the two Egyptian hieroglyphs in saltire, namely two ostrich feathers. For my sign (sort of badge) I had chosen a bee - always busy with making honey and with a nasty little sting. As a child in school I read somewhere that the kings of France had taken the bee as their symbol and that it couldnt be anybody elses. I didnt know a thing about heraldry then. Consequently I opted for the wasp and its black and yellow colours I started using as my own. Something sat uneasily with me, though, a wasp does not produce and it can even kill people. Some kid from my school died from such a sting. At that time I was exploring ants which amazed me with their behaviour and looks. So I substituted a wasp for an ant but as it was difficult for me to draw it, I came up with a simplified sign. There Mr Grujic surprised me greatly as he placed a similar sign on my helmet for breathing holes without us exchanging a single word about the issue. (to add to that, it is also a combination of the ordinaries on the CoA of the capital of Podgorica and an ants head)

As I started delving into heraldry I thought of acquiring a coat of arms and made some combinations using five elements that came to mean a lot to me. In the end you can see what the winning combination was which gentlemen Jovanovic and Grujic brought to perfection with their flawless knowledge of heraldry.

The symbolism is as follows:

Unselfish commitment and perseverance in achieving given goals no matter the difficulties and the strength available. The main cause is always the fight for the truth and justice (that being the motto istina i pravda). To achieve and persevere in this strenuous enterprise I rely on the aid of unfathomable Creator of his universe who surely rewards the laborer.

Once again I was repeatedly surprised how Messrs.  Jovanovic and Grujic easily managed to solve some heraldic conundrums of mine with their elegant and natural solutions.

You can see both versions, differing in motto in Cyrillic and Latin alphabets. Completed in March 2010.